Legenda o Svetom Gralu spada među priče koje se protežu kroz čitavu povijest modernog čovječanstva, isprepletena kroz razne mitove, od rano-kršćanskih preko srednjevjekovnih do suvremenih teorija zavjere poput Da Vincijevog koda.
Prvi put je, taj mitski kalež, 1190. spomenuo francuski pisac Chretien de Troyes u svom djelu ‘’Parcival’’. Iako je u pitanju jedan od navodnih temelja kršćanstva, u ranokršćanskim se spisima, pa ni u Bibliji uopće ne spominje.
Po crkvenoj verziji, Gral je kalež iz kojeg je Krist pio na posljednjoj večeri sa svojim učenicima. Nakon razapinjanja na križ, izmučenog je Krista, već u agoniji, kopljem probo rimski legionar. Krv iz te rane a i ostalih rana Kristovih, skupio je Josip iz Aramateje u kalež s posljednje večere. Bježeći potom od progonitelja, Josip je kalež odnio daleko, čak u Englesku, u Glastonbury, gdje je osnovao i prvu kršćansku crkvu. Glastonbury je poznat i po vjerovanju da je upravo tamo nekad bio mitski Avalon, u kojem po legendi počiva kralj Artur.
Druga verzija govori o vitezovima templarima, Hugom de Payens i Gottfriedom de Saint-Omer, koje je Sv. Bernhard od Clairvauxa poslao u Jeruzalem, da službeno štite hodočasnike i pretraže Solomonov hram, u potrazi za pravim Gralom, koji je Josip iz Aramateje navodno tamo sakrio. Vitezovi su otputovali u Svetu zemlju, tražili Gral u Solomonovom hramu, ali bezuspješno. Kad ih je već napustila nada i kad su se spremali napustiti potragu, stupili su u kontakt sa misterioznom sektom ubojica, koju je vodio Hasan Ibn Sabah, navodno čuvar Svetog Grala. Po povratku u Francusku, templari su naglo postali vrlo moćan, bogat i utjecajan red, podložan samo papi. Time su izazvali bijes i zavist europskih vladara, koji su ih združenim snagama odlučili eliminirati. Vođa reda, veliki Meštar Jacques de Molay i većina vitezova uhićeni su u petak 13. travnja 1307. te su završili na lomači. Od tog se dana petak 13. smatra nesretnim danom. Postoje teorije da je iskoristivši moć grala, otetog templarima, Crkva financirala gradnju Gotičkih katedrala širom Europe.
Dan Brown je, pak , objavivši svoj bestseler ‘’Da Vincijev kod’’, otvorio Pandorinu kutiju, iznoseći teoriju da je Gral, u stvari Kristova krv, odnosno krv njegovih nasljednika, potomaka njegove djece, koju je imao sa suprugom Marijom Magdalenom. Priča je izazvala sablazan crkvenih krugova, jer iako ne negira Kristovu veličinu i veličinu njegova djela, odriče crkvi pravo da papu proglašava Kristovim nasljednikom. Po toj teoriji Krista bi na čelu crkve i njegove vjere trebali naslijediti zakoniti potomci. Ta priča i nije tako originalna jer su je, kao znanstvenu teoriju još 1984. objavila dva britanska znanstvenika i nisu izazvala ni približno toliku pažnju kao Brown.
Osim navedenih, postoje još deseci manje poznatih teorija o porijeklu Svetog Grala, a mnoge i nemaju veze s novozavjetnim kršćanstvom. Vezuju se i uz keltsku mitologiju, nestale civilizacije pa čak i posjete vanzemaljaca što dodatno mistificira porijeklo i moć ove relikvije.
Nema komentara:
Objavi komentar