Misterij u Sibiru

Znanstvenici i dalje ne znaju što je 1908. godine izazvalo razornu eksploziju koja je ‘polegla’ 60 milijuna stabala.

Što je protreslo Sibir 30. lipnja 1908. godine? Niti stotinu godina poslije ‘velike sibirske eksplozije’ stručnjaci ne mogu sa sigurnošću reći što je uništilo 60 milijuna stabala na području od gotovo dvije tisuće kvadratnih kilometara.

Ono što se zna jest da se toga dana, u 7 sati i 17 minuta, u porječju rijeke Podkamena Tunguska u istočnom Sibiru, dogodila jedna (neki očevici su tvrdili i više) eksplozija. Prasak nad nenaseljenom tajgom vidjelo je i čulo na tisuće žitelja toga kraja, pa čak i putnici Transsibirske željeznice koji su se toga trenutka nalazili 600 kilometara udaljeni od epicentra. Zasljepljujuće svjetlo i prodorni zvuk, govorili su svjedoci, podsjećali su na udare groma i artiljerijsku paljbu, što je, osim uništavanjem okolne šume, porazbijalo i prozore i vrata na kućama u Wanawari, mjestu udaljenom 65 kilometara od mjesta eksplozije.

Tajanstveno jezero

Većina znanstvenika danas tvrdi da je eksploziju, koja je bila višestruko jača od atomske bombe bačene na Hiroshimu, prouzročio meteorit, dugačak najmanje 600, a širok preko 60 metara. No, za tu općeprihvaćenu teoriju kronično manjka dokaza. Već je prva znanstvena ekspedicija, koju je predvodio profesor Leonid Aleksejevič Kulik, koja je u Sibir došla 19 godina nakon udara, zaključila da na području eksplozije ne postoji krater, a nisu pronađeni niti komadi eventualnog meteorita. Također, nije izmjerena ni pojačana radijacija, iako su istraživati uspjeli izolirati tragove nikla i iridija, elemenata koji su prisutni u meteorima, ali je moguće i da su vulkanskog podrijetla.

Jedan od argumenata koji ide u prilog teoriji pada meteorita pojavio se prošle godine, kada je skupina istraživača sibirsko jezero Čeko proglasila kraterom što ga  je prouzročio pad ‘nebeskog lutalice’. Istraživanja na jezeru traju i danas, a stručnjaci diljem svijeta svađaju se je li jezero staro pet tisuća ili samo sto godina. Za jednu i drugu hipotezu, naime, postoje ‘neoborivi dokazi’.

Upravo je zbog znanstvene nesigurnosti sibirska eksplozija postala omiljena meta raznih teoretičara, koji se ne libe i najbizarnijih zaključaka u pokušaju razotkrivanja misterije, za koju je lokalno stanovništvo, koje je svjedočilo događaju, bilo uvjereno da se radi o početku kraja svijeta.

Udari groma i artiljerijska paljba

Toga 30. lipnja 1908. nešto poslije 7 sati,

 nad nenaseljenim područjem tajge odjeknula je

 eksplozija koju su čuli i putnici Transsibirske željeznice,

 toga trenutka udaljeni više od 600 kilometara od udara.

 Svjedoci su tvrdili da je sve podsjećalo na

 udare groma i artiljerijsku paljbu...

Inspiracija za Hollywood

Teoriju da se radilo o ‘prirodnoj hidrogenskoj bombi’ iznijeli su  prije dvadeset godina američki znanstvenici D’Alessio i Harms. Oni su na temelju pronalaska ugljika-14 u istočnom Sibiru zaključili da je deuterij, od kojega je bio sačinjen meteorit ili komet, u dodiru sa Zemljinom atmosferom proizveo nuklearnu fuziju te izazvao naknadnu kinetičku eksploziju ogromnih razmjera.

Petnaestak godina ranije, fizičari Albert Jackson i Michael Ryan, imali su teoriju da je katastrofu u Sibiru izazvala ‘mala crna rupa’ koja je prolazila pored Zemlje.

Ovu hipotezu godinama su uspješno opovrgavali razni znanstvenici, no izgleda da je bila više nego primamljiva holivudskim redateljima, tako da su o dodiru Zemlje i crne rupe inspirirani brojni filmski hitovi poput ‘The Bordeland Story of Sol’, ‘Earth’ i ‘Singularity’.

Sredinom šezdesetih, znanstveni trojac Cowan, Atluri i Libby sugerirao je da je sibirsku eksploziju prouzročio udar antimaterije koja je ‘pala iz svemira’, što su dokazivali velikim količinama minerala koja se nalaze na užem području udara. Međutim, zasad nema dokaza da su ‘nakupine’ antimaterije dosad postojale u našem dijelu svemira.

Što se tiče uloge izvanzemaljaca u misterioznoj sibirskoj noći, u laičkoj javnosti možda i najpopularnijeg objašnjenja eksplozije, tu postoji nekoliko teorija; od toga da se u Sibiru srušio NLO, pa da su alieni uništili meteorit koji je prijetio uništenju čovječanstva, sve do toga da su ‘mali zeleni’ nespretno pokušali uspostaviti kontakt s ljudima ili su pak, u tom nenaseljenom području, isprobavali svoje lasersko oružje.

TEORIJE

1. METEORIT Udar ‘lutajućeg’ svemirskog tijela zasad je najprihvaćenije rješenje sibirske eksplozije. 

2. PRIRODNA H-BOMBA Deuterij iz meteorita u dodiru s atmosferom mogao je izazvati  nuklearnu reakciju.

3. CRNA RUPA Teorija po kojoj se ‘mala’ crna rupa ‘očešala’ o Zemlju nije naišla na veliki broj štovatelja.

4. ANTIMATERIJA Minerali koji su pronađeni u istočnom Sibiru upućuju na udar antimaterije na Zemlju.

5. IZVANZEMALJCI Najpopularnija među svim teorijama je ona o padu neidentificirane svemirske letjelice.

Prstenovi oko Sunca

Sovjetski inženjer Aleksandar Kazancev tvrdi da je svemu kumovao nuklearni ratni svemirski brod, koji je u nastojanjima da dođe do vode iz Bajkalskog jezera,  eksplodirao nekoliko kilometara iznad tla.

Nedavno su se pojavili i stanoviti KBG-jevi dokumenti u kojima navodno piše da je sovjetska vojska na mjestu eksplozije pronašla dijelove srušene letjelice, a treba spomenuti i da je na području ‘ruskog Roswella’ tadašnja sovjetska vlast izvela pokusni svemirski let letjelice Vostok 5, koja se srušila, no dva pilota su preživjela.

Gdje god se istina skrivala, još uvijek smo daleko od zaključka što je 1908. uzdrmalo Sibir i od čega je u sljedećih nekoliko dana od Atlantika do Krasnojarska sumrak bio ‘žarko obojen’, zašto je noću svjetlucalo nebo, a danju oblaci, zbog čega su utihnule ptice, što je proizvodilo ‘dnevne optičke efekte’, otkud su se pojavili prstenovi oko Sunca i zašto još uvijek, kilometrima od središta udara, ne postoji život.