U gradiću Avebury u jugozapadnoj engleskoj grofoviji Wiltshire nalazi se najveća kružna kamena tvorevina u Engleskoj , veća i starija od slavnoga Stonehenga kod Salisburyja. Otprilike 700 grubo tesanih kamena koji potječu iz ranog kamenog doba u Aveburyju su nekoć bili nanizani u tri prstena okružena zemljanim nasipom s jakom dubokim 15 metara. Danas u nebo strši još 26 kamenih giganata teških do 40 tona. Stanovnici tvrde da je „moć iz Stonehengea prenesena na Avebury.“
Kako se krug stijena nalazi u blizini glavne ulice, mnogi posjetitelji ne mogu odoljeti njegovu magičnom zračenju. Za razliku od ograđenoga Stonehenge, ovdje se kamenje ne smije dodirnuti, mogu se izvoditi pokusi vilinskim rašljama te slaviti mistično-mitološke svečanosti.
U susjedstvu Aveburyja uzdiže se brdo Silbury Hill visoko gotovo 40 metara. Iskapanja u kasnim šezdesetim godinama 20. stoljeća upućuju na vrijeme nastanka toga spomenika, nastala umjetnim nasipavanjem, između 2800. i 2600. godine prije Krista. U unutrašnjosti brežuljka arheolozi su naišli na kamenu piramidu koja se sastoji od šest stepenica.
Je li puki slučaj to što je i jedan egipatski faraon dao sagraditi sličnu građevinu, stepenastu piramidu iz Sakkare? Namjena građevine, na kojoj je u pretpostavljenu razdoblju od deset godina gradnje moralo raditi dobrih 700 ljudi, do danas nije rastumačena.
Čudno je to što u blizini Silburyja gotovo da ne prođe ljeto a da se u obližnjim poljima ne mogu uočiti oni misteriozni krugovi i piktogrami čije se podrijetlo rado pripisuje izvanzemaljcima. Rašljari su navodno na brežuljku obavijenu tajnom izmjerili iste energije kao i u kamenim krugovima te u krugovima u žitu u okolini.
Kennet Avenue, dojmljiva aleja s točno 200 monolita nanizanih u parove, povezuju Avebury s pravim pretpovijesnim svetištem u tome kraju. To je Sanctuary na plosnatu brežuljku u obliku luka Overtone. Precizno izbušene rupe u kamenu upućuju na drvene potpornje koji su mogli podupirati okruglu hramsku građevinu. U tome malome kamenom krugu pronađene su stijene lave koje – kako je kasnije dokazano – potječu iz njemačko Eifela.
Britanski astro-arheolog profesor Allexander Thom u kamenim je tvorevinama svoje domovine vidio pažljivo postavljene zvjezdarnice i kalendare. Uspio je dokazati da su graditelji iz kamenog i bakrenog doba koristili matematičke konstrukcije i da su sigurno poznavali i princip pravokutnih trokuta koji se pripisuje Grku Pitagori.
Unatoč tome, kameni krugovi ostaju siromašna mjesta za istraživana i znanost. Nikada nije pronađeno ništa što bi upućivalo na to što se ondje uistinu dogodilo, nikada nije pronađeno ništa što bi razjasnilo smisao i svrhu građevina. Profesor Richard Atkinskon pronašao je u Aveburyju rogovlje za kopanje, komade kremena, sjekire i glinene posude najrazličitijih razdoblja, ali što su ljudi tada mislili, u što su vjerovali i čemu su se nadali, to ostaje tajna. Atkinsonu je u svakom slučaju privuklo pozornost to što se ondje ne može pronaći nikakav otpad iako su se pretpovijesna mjesta koristila tisućljećima. „Izgleda baš kao da su se graditelji u Aveburyju, a i drugdje, ponašali onako kako se i mi ponašamo u crkvama“, misli istraživač. Ni mi ne ostavljamo nikakve tragove na mjestima koja su nam sveta.
Nema komentara:
Objavi komentar