Project Grudge utemeljen je kad je Projekt Sign službeno deaktiviran, 11. veljače 1949. godine, a ime se odnosilo na tezu promjene. Konačno izvješče ovog projekta klasificirano je kao stroga tajna. U to doba je postojao određeni broj avio istražitelja koji su prihvaćali postojanje izvanzemaljske sile. Kako bi drukčije ti neobjašnjivi objekti stigli do Zemlje sa udaljenih planeta?
Bilo je to doba sanjanja i ti su ljudi doista imali viziju, te su mogli prihvatiti ideju i činjenice o nečemu što su vidjeli kao konkretni dokaz. Druga skupina skeptika nije imala viziju ni maštu. Oni su prihvaćali samo mogućnost da je UFO stvarna pojava i priznali bi je tek kad bi se UFO letjelica spustila na travnjak ispred Bijele kuće. Mala promjena od projekta Sign do projekta Grudge bila je želja da se objasni i analizira svako izvješče bez iznimke. Čak i bez dokaza o UFO-u, taj bi materijal donio neke spoznaje i činjenice. Jedna zanimljiva nota je i članak Sidneya Shaletta iz tiskovine Saturday Evening Post koja govori o ulozi vlasti u istraživanju UFO pojave. U to vrijeme Project Grudge nije bio javno poznata stvar i Shalett je umjesto njega koristio naziv "Projekt leteći tanjur". Kasnije se spominjalo kako je Shalett prvi put javno iskoristio izraz "UFO" u tom svom članku objavljenom 30. travnja godine 1949. Grudge nije završio ništa bolje od svojih prethodnika. I zaključen je za otprilike osam mjeseci. Izdali su konačno izvješče u kojem se nalazi 273 susreta sa UFO pojavom, a 23% dobilo je oznaku "Neobjašnjivo". Vrijeme je donjelo malo promjena, sve do 11. rujna 1951. godine kad je kapetan Edward J. Ruppelt, zadnji put pokušao oživjeti projekt preuzimajući vodstvo Grudgea. Mjesec dana kasnije počeo je još jedan kratki pokušaj. Obično nazvan kao Grudge 2, oformljen je novi ured: Battelle Memorial Institute, imao je za zadatak objasniti UFO izvješča. Počeli su sortirati izvješča i susrete po datumima. U ožujku 1952. godine započeo je Projekt Plava knjiga što je zapravo naziv za oformljenu stručnu UFO skupinu u SAD-u. Projekt je trajao nešto duže - sve do 1969. godine.
PROJEKT BLUEBOOK
Rad na ovom ugovoru rezultirao je izdanjem "Znanstvene studije o UFO-u", u siječnju godine 1969. 17. prosinca 1969. godine tajnik Zrakoplovnih snaga Robert C. Seamans, Jr., objavio je zatvaranje Projekta Plava knjiga. Projekt je službeno zaključen 30. siječnja 1970. godine. U slučajevima Projekt Sign i Projekta Grudge vidjeli smo da je nakon što je General Hoyt Vandenburg odbacio zaključke projekta Sign iz 1948. stav Zrakoplovnih snaga se mijenja. Promjena imena dogodila se 16. prosinca 1948. i to iz Projekta Sign u Projekt Grudge i odrazila na stav - kao konačno izvješće Projecta Sign 27. prosinca 1949. godine, godinu dana nakon što je stvoren Project Grudge je službeno zatvoren i konačno je izvješće ubrzo objavljeno.
U njemu se tvrdi kako je 23% UFO susreta neobjašnjivo u smislu prirodnih pojava te se može objasniti na neki drugi način. Projekt Grudge je službeno zatvoren, i dalje funkcionirao na reduciranoj razini. Ta reducirana razina sastojala se od istražitelja zapovjednika. Jerry Cummings. Projekt je sve izbrisao osim niza susreta u Fort Monmouth, New Jersey, što je rezurtiralo samokritikom Zrakoplovnih snaga zbog slabe istrage koja je predstavljala prijetnju državnoj sigurnosti. Posljedica je bila da je poručnik Cummings napustio Zrakoplovstvo godine 1951, a kapetan Edward Rupelt, dužnosnik Zrakoplovnih snaga je pozvan da preuzme projekt koji je preimenovan u Projekt Plava knjiga. Ruppelt je poduzeo niz ozbiljnih promjena i reorganizirao projekt. Uspostavio je nove odnose, stvorio neke kontakte i veze s drugima agencijama, te znanstvenu suradnju s astronomom, profesorom doktorom J. Alen Hynekom. Ohio Sveučilište stvorilo je standarni obrazac za UFO izvješće a Battele Memorial Institut je izveo studiju pod imenom projekt Stork.
Do travnja 1952. godine, nakon porasta broja izvješća o susretu s UFOom, svi su dužnosnici SAD-a imali pristup i uvid u dokumentaciju i mogli su izvješća slati teleksom izravno u Plavu knjigu. Sada na kraju svega, čini se da je Zrakoplovstvo SAD-a imao ozbiljne namjere u vezi sa UFO-om, samo u vrijeme velikog vala 1952. godine. "Val 1952. godine" bio je golemi porast broja susreta sa UFO-om. Kulminacija je bila u srpnju, kada je veliki broj ljudi vidio UFO iznad Washingtona, D. C.a cijelu pojavu su zabilježili i radari. Ti susreti bili su toliko brojni, da su postali poznati kao Washington Državni UFO. Čak su se i dužnosnici CIAe zabrinuli te su zapovijedili Uredu znanstvenih ispitivanja da bilježe podatke skupljene u Plavoj knjizi. Prikaz podataka doveo je do preporuke kako je potrebno učiniti još ispitivanja. Glavna briga CIA-e bila je da UFO nije izravna prijetnja SAD-u nego indirektna. Tijekom tog razdoblja, hladnoratovski vjetrovi puhali su iz smjera Sovjetskog Saveza. Primjer za to bio je da je opasnost mogućnost kako će se tijekom jednog UFO susreta, dogoditi sovjetski napad ili prelet ruskog špijunskog zrakoplova koji neće biti detektiran ili će se to dogoditi kad već bude prekasno. Zato su dužnosnici CIA-e zatražili od Cal-Tech fizičara. H. P. Robertsona, da okupi znanstvenike i započne istraživanje UFO pojave.
Članovi skupine bili su Dr. Saumel A Goudsmith, nuklearni fizičar i osoblje Brookhaven National Laboratories, geofizičar prof. Lyold V. Berkner, stručnjak za radare i elektrobiku Dr. Luis Alvarez s kalifornijskog Sveučilišta i John Hopkins te astronom Thornton L. Page. Suradnik i konzultant astronom Dr. J. Alen Hynek i Frederick C. Durant, predsjednik međunarodnog astronautičkog društva bili su pridruženi članovi. Panel rasprava koja je kasnije postala poznata pod imenom Robertson Panel, trajala je četri dana, točnije od 14. siječnja do 17. siječnja 1953. godine. Naveli su se svi postojeći dokazi. Na kraju je stvoreno izvješće nazvano "Durant Report", koje je slabašno tvrdilo kako UFO nije izravna prijetnja državnoj sigurnosti SAD-a ali održava strah CIA-e da Sovjeti mogu nekako iskoristiti ovu pojavu kako bi prikrili invaziju na SAD. Postojala je opasnost od preuzimanja komunikacijskih kanala i širenje nevažnih izvješća, te stvaranja morbidne državne psihologije panike i nepovjerenje. Na raspravi je predloženo da se susreti proglase obmanom kako bi se smanjilo masovno duševljenje i interes za pojavu. Službe državne sigurnosti odmah su poduzele niz radnji kako bi oduzele UFO pojavi posebni status koji imaju i kako bi nastala aura misterije.
Zaključci Robertson Panela, odmah su utjecali na smanjenje i drastičan pad vojnog i vladinog entuzijazma proučavanje UFO pojave. Kapetan Ruppelt napustio je aktivnu službu tijekom kolovoza 1953, a Projekt Plava knjiga je prebačen kapetanu prve klase Max Futchu. Dodatno je izdana zapovijed imenom JANAP-146 u prosincu godine 1953., koja se odnosi na izvještaje o UFO-u koje potpisuje vojno osoblje a koji dobivaju klasifikaciju Državne prijetnje, što omogućuje niz zloupotreba. Zrakoplovstvo je javno odbacilo postojanje UFO-a dok je tajno gradila zid oko svih istraga. Promjena osoblja u okviru Priojekta Plava knjiga tijekom godina odrazila je stalne oscilacije u interesu Zrakoplovnih snaga za UFO pojavu. U ožujku godine 1954, Major Charles Hardin postavljen je na mjesto voditelja Projekta Plava knjiga i 4602. Eskardile. Služba zrakoplovnih snaga počela je obuku na terenu u smislu istraživanja UFO pojava. Godine 1955, rezultati studije instituta Battelle Memorial konačno su objavljeni u Specijalnom izvješću broj 14 Plave knjige. Istraživanje ili studija imali su niz površnosti i izvješće je zaključeno s tvrdnjom kako svi UFO susreti moraju imati neko ovozemaljsko objašnjenje. U travnju 1956., kapetan George T. Gregory preuzeo je Projekt Plava knjiga i počeo užurbane pokušaje da objasni baš svaki susret, čak i ako je to podrazumjevalo promjenu statusa neobjašnjivo u objašnjivo.
U srpnju 1957, 4602-ti eskardila službe zrakoplovnih snaga je otpuštena, a njegovu je dužnost preuzeo 1006th AISS, 1959. godine u srpnju, istraživačke su dužnosti ponovno prebačene na novu jedinicu, ovaj put na terensku jedinicu 1127th. U listopadu 1958. godine GregoryA je zamijenio Major Robert J. Friend. Do tad, Zrakoplovne snage su smatrale Project Plava Knjiga teretom i pokušavale su pronaći način da je nekako presele izvan odjela i zatvore. 1963. godine, Frienda je zamijenio Major Hector Quintanilla. Osoblje Projekta Plava knjiga pao je na dva slova; Quintanilla i neimenovani dužnosnik. Smrtni ubod za projekt bio je u travnju 1966. godine kad je komisija za naožuranje predložila potpisivanje ugovora između Zrakoplovstva i Sveučilišta za znanstvena istraživanja UFO-a. 7. listopada, 1966, Zrakoplovstvo je objavio program kojim će UFO proučavati isključivo osoblje Colorado sveučilišta na čelu s Dr. Edwardom Condonom. To je bila Condonova komisija koja je imala jednu jedinu ulogu: osigurati razloge za završavanje službene istrage o UFO-u u SAD-u. Govor dr. Condona u Corning Glass Worksu obuhvatio je ove riječi"Smatram i sklon sam preporuci koje bi vladinim dužnosnicima konačno označile kako je vrijeme da izađu iz tog posla. Moj stav kako se tu nema što tražiti" Konačni zaključak "Condon izvješća", objavljenog 9. siječnja glasilo je: "Naš je opći zaključak kako istraživanje UFO- nije dalo nikakvih rezultata u proteklih 21 godinu te kako znanost nije saznala ništa novo. Sve je brižno zabilježeno i svi navodi ukazuju kako daljne proučavanje UFO pojave najvjerojatnije ne bi zadovoljilo očekivanje znanstvenika niti bi kome bilo od koristi." 17. prosinca 1969, zaključen je projekt Plava knjiga, a na svaku istragu vojnih snaga u svezi UFO-a pao je debeli i nepropusni veo tajne.
Nema komentara:
Objavi komentar