Najnovija arheoloska istrazivanja na Yucatanu otkrila su mnogo toga, ali je jedno pitanje, cini se, ostalo nerjesivim: sto je prouzrokovalo iznenadni nestanak pripadnika civilizacije Maya? Dnevnik Dieag de Lande, prvog biskupa na Jukatanu, u 16. stoljecu, pronaden u jednom madridskom arhivu, bio je polazna tocka za otkrice jezika i pisma Maya, koji su gotovo 90 posto desifrovani zahvaljujuci americkom timu arheologa, epigrafista i lingvista na cijem su celu bile Linda sile, sa univerziteta Ostin u Teksasu, i Mery Miler, sa univerziteta Jel, autorica knjige "Krv kraljeva". Iz tog teksta, punog netocnosti, i iz tri "kodeksa Maya" koje su prikupili prvi evropski istrazivaci u novom svijetu, izasla su na svjetlo dana, izmedu ostalog, imena bozanstava, nebeskih tijela i jos dosta toga na 35 jezika naroda Maya.
"Alfabet" Diega da Lande svakako nije "kamen iz Rozete", zahvaljujuci kome je sampolion desifrovao egipatske hijeroglife, ali je ipak posluzio kao kljuc americkim istrazivacima pri desifrovanju 500 misterioznih znakova majanskog pisma.
Zahvaljuci tome, kulturu Maja obasjalo je novo svjetlo.
Sve donedavna su mnogi mislili da su Maye sasvim ovisile o primitivnoj zamljoradnji - permanentnom krcenju prasumskih prostora. No, nakon temeljitog proucavanja zracnih snimaka podrucja Dzibilchaltuna, na sjevernom Yucatanu, koji je bio naseljen od 500. godine pr. n. e. do spanjolskog osvajanja, dakle neprekidno 2000 godina, te danasnjih naselja tog podrucja, neki je znanstvenik zakljucio da je Dzibilchaltun u doba najveceg procvata imao oko 40.000 stanovnika. Dokazi visokorazvijene tehnike obradivanja polja s kojih su Maje hranile mnogobrojno stanovnistvo mogu se naci i na juznom dijelu Yucatana. Na tamosnjim obroncima nadeni su ostaci prostranih terasa na kojima su Maye mogli raditi kad bi nizine povremeno bile poplavljene.
Prije se cesto govorilo o Carstvu Maya. Danas samo manjina vjeruje da je ikad postojala takva jedinstvena drzavna tvorevina. Jezik Maya rano se razgranao u mnoge varijante. Umjetnost i arhitektura krenuli su razlicitim putevima. Bjesnjeli su ratovi, savezi su se mijenjali, dinastije su se uzdizale i propadale. No, svijet Maya uvijek je povezivao jedan cinilac - vjera. Pokazivali su veliko zanimanje za djelovanje bozanskih moci. Znameniti istrazivac Maya sir Eric Thompspn pisao je:
- Profinjene metode promatranja zvijezda bile su im pomocna sredstva za astrologiju, temeljni element njihovih religioznih uvjerenja. Njihovi hramovi, npr. Tical i Palenque, bili su velicanstveni dokazi vjere naroda koji nije posjedovao nikakvo metalno orude.
Nebo Maya obuhvacalo je mnoga bozanstva u razlicitim pojavnim oblicima. Itzamna je mozda bio najveci, gospodar neba; uglavnom se prikazuje kao vremesan mudrac. Kinich Ahau, bog sunca, gospodario je danom a Ah Puch vladao carstvom mrtvih. Chac, bog kise, bio je zivotno vazan; ako bi kisa dosla prekasno, ne bi bilo zetve, a glad bi zavladala zemljom.
Da bi umilostivili te bogove, morali su im permanentno prinositi ljudsku krv. Maye su se, dakle, starali da apetite bogova utaze ratni zarobljenici, a mozda i neki kandidati iz seljackog staleza ili cak pobozni dobrovoljci. Na vrhuncu jedne zamrsene ceremonije svecenik bi kremenim nozem otvorio zrtvin prsni kos i izvadio jos zivo srce, kako bi ga, jos dok pulsira darovao bogovima.
DUBOKI KULTURNI RASCJEP
Kad su osvojili to podrucje, spanjolci su srusili slike bogova, spalili svete slike, sravnili mnoge piramide a kamenje upotrijebili za izgradnju crkava. Indijance su preobracali ognjem i macem. Unatoc tomu oko dva miliona Maya, prezivjelih u okolnim selima, ni nakon 400 godina nametnutog krscanstva, nije zaboravilo stara bozanstva. U proljece 1975. godine u uobicajeno doba nije bilo kise. Kukuruz se susio a seljaci bili zabrinuti. Napokon su se neki obratili Chacu, dugonosom bogu kise. Uskoro, nebo je otvorilo svoje brane i kisa je pala na sasusena, zedna polja.
U veliko doba kulture Maya seosko stanovnistvo hranilo je cijeli gornji sloj. Profesor Alfredo Barrera Vasquez s Instituta za antropologiju na Yucatanu kaze:
- Medu starim Mayama postojao je dubok kulturni rascjep. Na jednoj strani bila je elita, mala skupina svecenika i poglavica, koji su posjedovali znanje vazno za zivot. Poznavali su astronomiju, arhitekturu, umjetnost i tehniku. Samo oni su znali kako treba graditi velike spomenike. Znali su predvidati pomrcine Sunca i Mjeseca i sastavljati horoskope. Zbog toga su zivjeli lijepo i veselo. Samo njima bili su namijenjeni luksuzni predmeti kao sto su zad, zivopisna pticija pera i krzna jaguara.
Ostalo je stanovnistvo moralo gospodi osigurati luksuz i zadovoljavati njihove svakidasnje potrebe. Obradivali su zemlju, sjekli stabla, lovili i donosili plodove svoga rada u hramove. Kad bi elita putovala, pucani bi ih morali nositi u nosiljkama na ramenima...
Tragovi sjaja te elite jos se mogu naci u impresivnim rusevinama njihova sredista Palenquea, u planinama meksicke savezne drzave Chiapas, u kojoj je nekoc bilo najzapadnije granicno podrucje MaYa. Hramovi i piramide Palenquea protezu se 11 kilometara duz posumljenog podrucja. Ono malo sto je do danas iskopano od Palenquea iznijelo je na vidjelo umjetnine koje se u Srednjoj Americi nigdje ne mogu naci.
UGASENA CIVILIZACIJA
Mracan Pacalov grob izaziva stahopostovanje. Taj mocni vladar (umro 694. godine) sahranjen je u srcu jedne piramide takozvanog Hrama natpisa. To je najvredniji piramidski grob Novog svijeta. Upadljiva je slicnost s grobnicama egipatskih faraona koji su davno prije vladali u egipatskoj Dolini kraljeva. U oba slucaja piramide se uzdizu iznad groba, a graditelji su poduzeli mudre mjere da sakriju ulaz. Uz tijelo su stavljali darove za posmrtni zivot a poklopac sarkofaga nosio je sliku mrtvog kralja. No, svod Pacalova groba strozi je i barbarskiji. Pred vratima vladara zaklano je sestoro mladih zrtava da bi mu sluzili u carstvu mrtvih. Njegova je piramida svjedocanstvo divlje velicine.
Ipak, Palenque nije mogao spasiti citav njegov sjaj. Grad se ugasio iznenada u pocetku 9. stoljeca. Uskoro zatim u sredistu svijeta Maya ista je sudbina zadesila druge gradove-drzave. Propadanje je pocelo na granicama i nastavilo se prema unutrasnjosti. Klasicna kultura Maja nestala je za nekoliko narastaja. Seljaci su u napustenim hramovima postavili svoja ognjista: znamenita svetista lezala su prazna i opustosena.
SVE ZAUVIJEK NESTAJE
Gotovo svi istrazivaci Maya nude teorije o razlozima iznenadne propasti. Navode se slom trgovine, preveliki porezi na prihode seljaka, potresi, uragani, neprijateljski upadi i posasti. Sir Eric Thompson smatrao je da je u slomu znacajnu ulogu igrao seljacki ustanak. Isto misli i profesor Barrera.
- Razlika izmedu elite i seljaka bivala je s vremenom sve veca - kaze on. Napokon su sve veci i neprekidni zahtjevi plemstva postali nepodnosljivi. Narod se pobunio. Njegovo jedino oruzje bila je brojcana nadmoc. Vjerovatno su vecinu gospodara udavili golim rukama.
Danas nijemo pocivaju rusevine - besmrtnost kamena, tisine i samoce. Iznad toga nepromijenjenom putanjom jos prolaze zvijezde, s kojima su svecenici-astronomi Maya bili tako upoznati. Njihovu putanju slijede novi ljudi s novim instrumentima u novim zemljama. Svecenika-astronoma vise nema. Chichen Itza i Bonampak leze bez ljudi u mjesecini, urlik jaguara odjekuje napustenim hramovima Ticala i Yaxchilana; kameni demoni Copana svoje oslikane krikove usmjeruju povijesti, ali ona ih se odrekla. I to su znali proroci Maya. Prije mnogo vremena, jedan je od njih mudro napisao:
“Svi mjeseci, sve godine, svi dani i svi vjetrovi putuju svojim tokovima i nestaju...”
DODATAK
PROROCANSTVA O 2012
Kraj svijeta je tako blizu sudeci prema predvidanjima Maya. Istovremeno biznis temeljen na apokalipticnim pretpostavkama vezanim za 2012. godinu raste iz dana u dan. Novac doslovno pada s neba. U ponudi su oprema za prezivljavanje, zatim edukativni dokumentarci, oko 200-ak knjiga, a o internetu i da ne pricamo - prije bi dosao kraj svijeta nego biste vi uspjeli pregledati sve rezultate pretrage vezane za 21. prosinac 2012.
Nekima je to sprdacina, drugima pak sirova realnost. No, ono sto i jedni i drugi trebaju uzeti u obzir je panika i strah koji se stvaraju htjeli mi to ili ne.
Neki ljudi zaista osjecaju strah od smaka svijeta, a pojava filma „2012." u kinima diljem svijeta svakako je doprinijela njegovom usidrenju u ljudskim umovima. Mozete se prepirati koliko god zelite jesu li Maye bile u pravu ili ne, no ovaj strah je zaista stvaran i njegove posljedice mogu biti opipljivo katastrofalne.
Dvije zene su mislile ubiti svoju djecu a zatim i sebe kako ne bi morale patiti tijekom smaka svijeta.
Uzmite na primjer NASA-inu Ask an Astrobiologist internetsku stranicu. Ona je zaprimila na tisuce pitanja vezanih za apokalipsu 2012. Neka od tih pitanja su zaista uznemirujuca.
David Morrison, jedan od starijih znanstvenika iz NASA-inog Instituta za astrobiologiju kaze: „Mnogo ljudi kojih se javilo istinski je uplašeno." Morrison dodaje kako se filmski marketing, razni pisci i autori kao i teoretičari hrane od tog straha u smislu da ga korite samo u cilju zarade. Tu se radi o čistom iskorištavanju ljudske naivnosti, neinformiranosti i neznanja.
Zatim je Morrison prenio samo dio sokantnih izjava posjetitelja stranice. Dvije žene su mislile ubiti svoju djecu a zatim i sebe kako ne bi morale patiti tijekom smaka svijeta.
Nekoliko tinejdzera takoder je uzelo u obzir opciju oduzimanja vlastitog zivota od straha koje izaziva kraj svijeta.
Kao sto sam vec rekao, Sony Pictures sa sluzbenim stranicama filma „2012." samo raspiruje paniku. To je ustvari skolski primjer zaradivanja na ljudskoj naivnosti. U ekonomskom smislu, menadzerima i promotorima dajemo 5 plus. Na stranicama mozete pronaci strucnjake, ozbiljne organizacije i novinske objave cija je svrha prenosenje „istine"o prorocanstvima. No, panika je zavladala prije nego li su producenti objavili kako je sve navedeno samo dio filmskog iskustva.
Glasnogovornik Sony Picturesa Steve Elzer brani se da su svi materijali povezani iskljucivo za promociju filma te da posjetitelji koji gledaju trailere i posjecuju stranice povezane s filmom vrlo dobro znaju da se radi o zabavi, a ne o stvarnosti. Naveo je primjer filmova Transformers i Sumrak uz argument da ljudi nisu povjeravali kako su vanzemaljski roboti zaista sletjeli na zemlji ili da vampiri postoje u stvarnosti.
Nekoliko tinejdzera uzelo je u obzir opciju oduzimanja vlastitog zivota od straha koje izaziva kraj svijeta.
Istina je da se scenarij o kraju svijeta i popratnim pojavama koje on izaziva ponavlja i vrti u krug.
Evo nekoliko primjera: Baptisticki svecenik William Miller je pocetkom 19. stoljeca bio uvjeren da ce Isus opet doci 1843., sto se nije zbilo. Zatim, Hal Lindsey, koji je 1970 sa svojim bestselerom The Late, Great Planet Earth sugerirao kako ce se kraj svijeta zbiti u 1980-ima. Je li doslo do toga? Ne, naravno. Svi smo jos tu, kao i sam Lindsey koji je malo preformulirao svoje teorije.
Zanimljivo je da takve teorije predvidaju apokalipsu na datum ili godinu koja je vrlo blizu trenutku kad teorija izide u javnost. Tako se stvara dojam neizbjeznog, necega sto nikako ne mozemo zaobici. Dodatni je problem sveopce nepovjerenje u vlasti i institucije. Teoreticari i oni koji vjeruju u zavjeru, cesto optuzuju vlade svijeta da prikrivaju pravu istinu o nadolazecim katastrofama, ali ništa ne cine da spase ostale ljude. A danas kad je Internet dostupan svima, takve pretpostavke dobivaju sve vise poklonika i sire se svijetom kao pocast. S njima i panika. Sto vi mislite?
Nesto ce se dogoditi, u to sam poprilicno siguran, nece biti smak svijeta, ali biti ce borbe izmedu nas i "njih". Kako se priblizava ta famozna 2012 godina biti ce sve vise katastrofa sto prirodnih sto namjerno izazvanih "ljudskom" ili "vanzemaljskom" rukom...
Nema komentara:
Objavi komentar